uppgómmæltur
lýsingarorðuppgóm-mæltur
málfræði
sem myndast með tunguna uppi í gómi (upphafssamhljóðin í 'gata', 'krani' og 'nagli')
Orðasambönd
Orðasambönd
- uppgómmælt hljóð
Frumstig
Karlkyn
Kvenkyn
Hvorugkyn
Nf.
uppgómmæltur
uppgómmælt
uppgómmælt
Þf.
uppgómmæltan
uppgómmælta
uppgómmælt
Þgf.
uppgómmæltum
uppgómmæltri
uppgómmæltu
Ef.
uppgómmælts
uppgómmæltrar
uppgómmælts
Karlkyn
Kvenkyn
Hvorugkyn
Nf.
uppgómmæltir
uppgómmæltar
uppgómmælt
Þf.
uppgómmælta
uppgómmæltar
uppgómmælt
Þgf.
uppgómmæltum
uppgómmæltum
uppgómmæltum
Ef.
uppgómmæltra
uppgómmæltra
uppgómmæltra
Karlkyn
Kvenkyn
Hvorugkyn
Nf.
uppgómmælti
uppgómmælta
uppgómmælta
Þf.
uppgómmælta
uppgómmæltu
uppgómmælta
Þgf.
uppgómmælta
uppgómmæltu
uppgómmælta
Ef.
uppgómmælta
uppgómmæltu
uppgómmælta
Karlkyn
Kvenkyn
Hvorugkyn
Nf.
uppgómmæltu
uppgómmæltu
uppgómmæltu
Þf.
uppgómmæltu
uppgómmæltu
uppgómmæltu
Þgf.
uppgómmæltu
uppgómmæltu
uppgómmæltu
Ef.
uppgómmæltu
uppgómmæltu
uppgómmæltu